1. Zašto Hrvatska treba biti u NATO-u i što joj to donosi? (16.1.2006)

Članstvo u NATO-u predstavlja poboljšanje opće pozicije Hrvatske na međunarodnoj sceni. Osim vojnog saveza, NATO je i politička organizacija zapadnih demokracija. Politički značaj Saveza dokazuje primjer Francuske koja nakon 1966. godine sudjeluje samo u radu političkih tijela NATO-a.
Članstvo u NATO-u Hrvatskoj donosi glas u međunarodnim političkim procesima koji utječu na državu i njene građane. Sa sigurnosnog aspekta, članstvo u NATO-u Hrvatsku čini dijelom sustava koji je u današnje vrijeme bez premca u političkoj, stručnoj i tehničkoj realizaciji zbrinjavanja najvećeg mogućeg broja sigurnosnih izazova, uključujući i prirodne katastrofe.
Članstvo u NATO-u neizravno bi utjecalo i na gospodarski razvoj, zbog percepcije sigurnosti i stabilnosti koja pogoduje privlačenju stranih investicija i dotoku financijskih sredstava.

2. Zašto ne neutralnost? (15.1.2006)

Mogući oblici suradnje s NATO-m su višestruki i nisu uvjetovani članstvom u Savezu. Međutim, valja primijetiti da i zemlje koje nisu članice Saveza imaju značajan interes za njegovo funkcioniranje i postizanje interoperabilnosti. Primjerom to najbolje pokazuju Irska, Švicarska, Švedska i Austrija koje unatoč tradicionalnoj neutralnosti u vojnim i obrambenim pitanjima tijesno surađuju i s NATO-m.
Neutralnost zemlje podrazumijeva velika ulaganja u izgradnju vlastitog sustava sigurnosti ili korištenje drugih elemenata kao što su geostrateški položaj zemlje (npr. Irska), geopolitičku povijest (Švedska, Finska) odnosno tradicionalno poseban položaj u očima međunarodne zajednice (npr. tradicija Švicarske neutralnosti i njen značaj za svjetske financijske tokove).
S obzirom da Hrvatska ne uživa pogodnosti sigurnosno povoljnog geopolitičkog ili geostrateškog položaja, status neutralnosti zahtijevao bi veća financijska sredstva od onih koja bi se uložila u procesu približavanja NATO-u, s manje izvjesnim rezultatom.

3. Znači li ulazak naše zemlje u NATO i profesionalizaciju vojnih postrojbi? (14.1.2006)

Profesionalizacija Oružanih snaga Republike Hrvatske nije izravno vezana za članstvo u NATO-u nego je zamišljena kao samostalni dio reorganizacije i transformacije Oružanih snaga koju Hrvatska provodi još od 2002. godine. Nastavak reformi usmjerit će se na daljnje smanjenje brojčane veličine, postupnu profesionalizaciju, opremanje modernom opremom i oružnim sustavima, povećanje pokretljivosti, uvježbanosti i interoperabilnosti te na povećanje učinkovitosti sustava vođenja i zapovijedanja. Važna odrednica pri izradi nove strukture snaga je potpuna profesionalizacija, suspenzija obaveznog služenja vojnog roka, te uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka.
Hrvatska želi oružane snage koje su uvježbane i opremljene sukladno najvišim standardima vojne organizacije. U njihovom stvaranju, Hrvatska koristi iskustva članica NATO-a kao uzor te NATO kao izvor besplatne stručne i tehničke pomoći.